недеља, 3. август 2014.

Razglednica iz Djilas varoši








Od danas sam zvanično postao gradjanin drugog reda kao i većina onih koji svakodneno gaze mladenovački asfalt.Onaj prvi red pripada najzaslužnijem za prosperitet mladenovačke varoši Da  nije tako ne bi se Deja uglancao i oko vrata zadenuo palčinku roze boje, a ako hoćemo i pošteno - nije mala stvar samoproglasiti i urućiti priznanje počasnom gradjaninu Mladenovca. Prvo što sam uradio kad sam saznao da je moja varoš dobila počasnog gradjanina, uzviknuo sam glasno- Bravo, Dejo! Razdrao sam se sa ciljem da bi odjeknulo preko Debeljaka i da  bi me čuo svaki pošteni Kovačevčanin a ne samo oni u predsenikovim dvorima na palanacčkom putu.Rekao sam sebi-Deri se jer ne ide da gledaoci TV Gornja Radgona saznaju pre Kovačevčana da je Mladenovac dobio počasnog gradjanina.Odavno mi je postalo jasno da se lokalnim politikantima jebe što je Mladenovac u medijskom mraku, ali nisam ni slutio da su već uhvatili korak sa EU jer je stigla televizijska ekipa iz bratske Gornje Radgone da video zapisom ovekoveči svečani čin imenovanja počasnog gradjanina Mladenovca.Na svečanu sednicu skupštine nisam otišao  jer me niko nije pozvao, ali teško i da bi se na tako nešto odlučio  i da mi je stigla pozivnica.Videvši u prepodnevnim satima da je parking oko mladenovačkog Centra za Kulturu opasan žutom trakom kolena su mi podrhtala jer me je to asociralo na situacije kad neko nekog kokne i posao se svede na obeležavanje i prebrojavanje čaura.Praznično raspoloženje sam podelio sam sa sobom onako kao što to čini većina u novogodišnjoj noći kad posle vatrometa odvrne muziku do kraja. Ako se nova godina doćekuje svakog 31.decembra u noć i muzika trešti sa svih strana, onda ni meni niko nije mogao da zabrani da se proveselim jer Mladenovac ne dobija počasnog gradjanina svaki dan, ali ni svake godine. Zato što sam postao suživotnik istorijskog dogadjaja  muzicki izbor sam prilagodio dogadjaju tako da je izbor pao na “Azru” odnosno  Džonija Štulića i na “Kamo dalje rodjače”
iz pijeska vire krunisane glave
što to rade
prde u prašinu
ćini mi se rodjaće
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit će bolje rodjače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili te na ćetiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan rodjače
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija

E,bas to Džonijevo-raspolagati tudjom mukom nije mala zajebancija.  vratilo me je u godine kad sam prvi put upoznao onog za koga nisam ni pretpostavljao da će biti prvi počasni gradjanin moje varoši.Ne bi se to moglo nazvati upoznavanje ali u svakom slučaju palo je rukovanje u prvim prostorijama Radija B92 koje su se nalazile na petom spratu beogradskog  Doma omladine. Sećam se da je na sebi imao treger pantalone od  kuvanog teksasa i da sam pre pozdravljanja spustio punu kesu pivskih flasa na radni sto onog bradatog Šapcanina koji je slovo R izgovarao kao da motornom testerom bije po bagremaru.Ne verujem da bi bilo ko da se našao na mom mestu  mogao pretpostaviti da će bradonja postati jedno od najpoznatijih novinarskih imena i dobitnik brojnih medjunarodnih prestiznih  nagrada a zuća u farmricama na tregere budući gradonaćelnik.Kao što tada Veran Matić kojeg najvise pamtim po tome što se davio u soku od ječma  nije znao da će jednog dana izmedju ostalih  dobiti  najviše francusko odlikovanje, orden Legije časti u rangu viteza za borbu koju je vodio na čelu B92 za slobodu medija tako ni Dragan Djilas nije slutio da će ga Deja na Svetog Iliju 2014 godine proglasiti počasnim gradjaninom Mladenovca.
Pre tri godine Čokić mi je gostujući u televizijskoj emisiji” Dijalog” rekao kako će se kandidovati za predsednika opštine, odnosno da je to odluka Dragana Djilasa koju mora   ispoštovati opštinski odbor demokratske stranke. Da Djilas ima ozbiljne namere kad je u pitanju Ćokiceva želja postalo mi je jasno i na skupu održanom u  sali  Centru za kulturu kad je naredio da se na binu zajedno popnu i stanu jedan pored drugog Ćokić i najpoznatiji mladenovaćki konobar Ivan Janković koji će ostati upamćen po tome što je direktno sa anjcera iz” Daščare” uleteo u opštinsko veće. Bila je to stranačka  navodno savetodavna kritika upućena zbog nesuglasica izmedju dvojice mladih demokrata sa pojačanim političkim apetitima. Kao što je poznato, Čokic je posle toga i lokalnih izbora postao prvi čovek opštine dok je Janković  skromno “nagradjen” beogradskim jaslama u Infostanu.
Posle bildovanja autoriteta na stranačkom skupu, Djilasa sam dočekao u prostorijama Radio Televizije Mladenovac i prvo što je rekao pruzajući mi ruku bilo je- Sada si ovde…Pre “Dijaloga” progovorili smo koju o ondašnjem B92 i ljudima koji su nekada radili program u radio stanici koja se jedino slušala u krugu “dvojke”.Ono što sam mogao zaključti iz razgovora koji je prethodio kontakt emisiji u mladenovačkom studiju bilo je da uvažava mišljenje dvojice bivših mladenovačkih predsednika. Jedan je bio Zoran Kostić koji je u to vreme bio član gradskog veca skupštine grada a drugi Branislav Jovanović kojem je predsednićki mandat uveliko curio..
Danas, kad možda Deja i ne zna ko ga je sve imenovao za funkciju predsednika opštine , gradjani varoši koja je dobila počasnog gradjanina sede u medijskom mraku. Televizijska slika kad je Djilas postao počasni gradjanin Mladenovca otišla je u Sloveniju , ali ne i do onih koji žive u  podkosmajskoj dolini gladi..Ma,njih ko j.be, važno je  ono što se “emituje “ u” Dašćari”ili "MB"

Dragan Gula Nikolic






Нема коментара:

Постави коментар