Od danas sam zvanično postao gradjanin drugog reda kao i većina onih
koji svakodneno gaze mladenovački asfalt.Onaj prvi red pripada najzaslužnijem
za prosperitet mladenovačke varoši Da
nije tako ne bi se Deja uglancao i oko vrata zadenuo palčinku roze
boje, a ako hoćemo i pošteno - nije mala
stvar samoproglasiti i urućiti priznanje počasnom gradjaninu Mladenovca. Prvo što sam uradio kad sam saznao da je moja varoš dobila počasnog gradjanina, uzviknuo sam glasno- Bravo, Dejo! Razdrao sam
se sa ciljem da bi odjeknulo preko
Debeljaka i da bi me čuo svaki pošteni
Kovačevčanin a ne samo oni u predsenikovim dvorima na palanacčkom putu.Rekao sam
sebi-Deri se jer ne ide da gledaoci TV Gornja Radgona saznaju pre Kovačevčana
da je Mladenovac dobio počasnog gradjanina.Odavno mi je postalo jasno da se
lokalnim politikantima jebe što je Mladenovac u medijskom mraku, ali nisam ni
slutio da su već uhvatili korak sa EU jer je stigla televizijska
ekipa iz bratske Gornje Radgone da video zapisom ovekoveči svečani čin
imenovanja počasnog gradjanina Mladenovca.Na svečanu sednicu skupštine nisam
otišao jer me niko nije pozvao, ali
teško i da bi se na tako nešto odlučio i da
mi je stigla pozivnica.Videvši u prepodnevnim satima da je parking oko mladenovačkog Centra za Kulturu opasan žutom trakom kolena su mi podrhtala jer me je to
asociralo na situacije kad neko nekog kokne i posao se svede na obeležavanje i
prebrojavanje čaura.Praznično raspoloženje sam podelio sam sa sobom onako
kao što to čini većina u novogodišnjoj noći kad posle vatrometa odvrne muziku do
kraja. Ako se nova godina doćekuje svakog 31.decembra u noć i muzika trešti sa
svih strana, onda ni meni niko nije mogao da zabrani da se proveselim jer
Mladenovac ne dobija počasnog gradjanina svaki dan, ali ni svake godine. Zato što sam postao suživotnik istorijskog dogadjaja muzicki izbor sam prilagodio dogadjaju tako
da je izbor pao na “Azru” odnosno
Džonija Štulića i na “Kamo dalje rodjače”
iz pijeska vire krunisane glave
što to rade
prde u prašinu
ćini mi se rodjaće
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit će bolje rodjače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili te na ćetiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan rodjače
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija
što to rade
prde u prašinu
ćini mi se rodjaće
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit će bolje rodjače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili te na ćetiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan rodjače
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija
E,bas to Džonijevo-raspolagati tudjom mukom nije mala
zajebancija. vratilo me je u godine kad
sam prvi put upoznao onog za koga nisam ni pretpostavljao da će biti prvi
počasni gradjanin moje varoši.Ne bi se to moglo nazvati upoznavanje ali u
svakom slučaju palo je rukovanje u prvim prostorijama Radija B92 koje su se
nalazile na petom spratu beogradskog
Doma omladine. Sećam se da je na sebi imao treger pantalone od kuvanog teksasa i da sam pre pozdravljanja
spustio punu kesu pivskih flasa na radni sto onog bradatog Šapcanina koji je
slovo R izgovarao kao da motornom testerom bije po bagremaru.Ne verujem da bi
bilo ko da se našao na mom mestu mogao
pretpostaviti da će bradonja postati jedno od najpoznatijih novinarskih imena i
dobitnik brojnih medjunarodnih prestiznih
nagrada a zuća u farmricama na tregere budući gradonaćelnik.Kao što tada
Veran Matić kojeg najvise pamtim po tome što se davio u soku od ječma nije znao da će jednog dana izmedju ostalih dobiti
najviše francusko odlikovanje, orden Legije
časti u rangu viteza za borbu koju je vodio na čelu B92 za slobodu
medija tako ni Dragan Djilas nije slutio da će ga Deja na Svetog Iliju 2014
godine proglasiti počasnim gradjaninom Mladenovca.
Pre tri godine Čokić mi je gostujući u televizijskoj emisiji”
Dijalog” rekao kako će se kandidovati za predsednika opštine, odnosno da je to
odluka Dragana Djilasa koju mora ispoštovati
opštinski odbor demokratske stranke. Da Djilas ima ozbiljne namere kad je u
pitanju Ćokiceva želja postalo mi je jasno i na skupu održanom u sali Centru
za kulturu kad je naredio da se na binu zajedno popnu i
stanu jedan pored drugog Ćokić i najpoznatiji mladenovaćki konobar Ivan
Janković koji će ostati upamćen po tome što je direktno sa anjcera iz” Daščare”
uleteo u opštinsko veće. Bila je to stranačka
navodno savetodavna kritika upućena zbog nesuglasica izmedju dvojice mladih
demokrata sa pojačanim političkim apetitima. Kao što je poznato, Čokic je posle
toga i lokalnih izbora postao prvi čovek opštine dok je Janković skromno
“nagradjen” beogradskim jaslama u Infostanu.
Posle bildovanja autoriteta na stranačkom skupu, Djilasa sam
dočekao u prostorijama Radio Televizije Mladenovac i prvo što je rekao
pruzajući mi ruku bilo je- Sada si ovde…Pre “Dijaloga” progovorili smo koju o
ondašnjem B92 i ljudima koji su nekada radili program u radio stanici koja se
jedino slušala u krugu “dvojke”.Ono što sam mogao zaključti iz razgovora koji
je prethodio kontakt emisiji u mladenovačkom studiju bilo je da uvažava mišljenje dvojice bivših
mladenovačkih predsednika. Jedan je bio Zoran Kostić koji je u to vreme bio član
gradskog veca skupštine grada a drugi
Branislav Jovanović kojem je predsednićki mandat uveliko curio..
Danas, kad možda Deja i ne zna ko ga je sve imenovao za
funkciju predsednika opštine , gradjani
varoši koja je dobila počasnog gradjanina sede u medijskom mraku. Televizijska
slika kad je Djilas postao počasni gradjanin Mladenovca otišla je u Sloveniju , ali ne i do onih koji žive u
podkosmajskoj dolini gladi..Ma,njih ko j.be, važno je ono što se “emituje “ u” Dašćari”ili "MB"
Dragan Gula Nikolic
Нема коментара:
Постави коментар